Biblijski proroci

Autor je u ovome radu nastojao izdvojiti temeljne postavke proročke teologije koje imaju svoju opću, ali i posebnu vrijednost. Vodila ga je misao prikazati proroke kao pozvane navjestitelje Božje riječi. Ona je izdvajala proroka iz svih dotadašnjih veza. Božja riječ s jedne strane pokazivala je posebnu moć, ali i nemoć ako prorok nije imao ništa drugo osim njezine snage, ali i ljudske slobode. Takva moć i nemoć Božje riječi rađala je patnjom, nevoljom, pa i progonom pojedinih proroka. Osobit je naglasak stavljen na proročke zahtjeve na društveno-političkom, vjerskom i kultnom području, gdje su proroci bili istinski borci za pravdu i pravo u sasvim konkretnom povijesnom kontekstu. Već u svoje doba bili su istinski borci za prava čovjeka (ius hominis) i prava naroda (ius gentium), ali i pregaoci za istinu iz Božje perspektive. Metodološki, autor je uvažavao povijesno-kritičke i jezične odrednice važne za shvaćanje proroka, ali je naglasak znatno više bio postavljen na biblijsko-teološko značenje vodeći pri tome računa o slušateljima i njihovu području interesa.