Analiza pastoralnih nastojanja nakon proglašenja dokumenta Ti si Krist – za nas i za sve ljude. Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske

Crkva đakovačka i srijemska biskupija nakon prvih demokratskih izbora, poslije četrdeset i pet godina totalitarnoga komunističkoga režima te tijekom Domovinskoga rata i velikosrpske agresije 90-ih godina prošloga stoljeća uvelike je promijenila svoje lice i naličje, okolnosti i ambijent. Druga sinoda bila je događaj i događanje Duha Svetoga i konkretnoga čovjeka. Odluke, izjave i odredbe biskupijske sinode trebale su postati svakodnevni život partikularne Crkve. Godine 2008. objavljena je Knjiga sinode Ti si Krist – za nas i za sve ljude. Deset godina nakon objavljivanja Izjava i odluka Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske osvrtom na pastoralna nastojanja kroz jedno desetljeće uočava se kako su Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske u većoj mjeri zaživjele tek u 30 % župnih zajednica Đakovačko-osječke nadbiskupije. Kriza evangelizacijskoga žara prezbitera, svećenika, župnika, krize njegova identiteta, formacije koja je u velikoj mjeri ignorirala sinodske zaključke, komunističko nasljeđe s posljedicama vjerskoga indiferentizma, nesuživljenost s Crkvom, klerikalizmom, pasivnost, posebice današnja kultura izbora i diktatura relativizma temeljni su i najčešći uzroci što dokument Ti si Krist– za nas i za sve ljude nije magna carta pastoralnoga djelovanja Đakovačko-osječke nadbiskupije. Analiza pastoralnih nastojanja ukazuje na potrebu veće stručnosti i osposobljenosti, napose profesionalizacije i specijalizacije voditelja ureda, povjerenika i osoba kojima je povjereno jedno od pastoralnih područja. Velika većina voditelja ureda, povjerenika i tajnika uz jednu ili nekoliko drugih službi povjereno područje nastoji ostvariti bez dovoljno mogućnosti da se kvalitetno angažira. Uočava se veća i snažnija potreba uključivanja vjernika laika u vođenje pojedinih ureda i povjerenstava. Ako mjesna Crkva želi snažnije implementirati sinodske dokumente u svakodnevni život, mora smoći snage uključiti vjernike laike u pastoralni život i rad Nadbiskupije. Potrebna je snažna promjena pastoralnoga pristupa, načina i metoda u pastoralnom radu i djelovanju. Sinoda je postala više događaj, a željelo se da postane sustavno događanje. Snaga »plamenih jezika« (usp. Iz 5, 24) pretvorila se ili ostala »stijenje što tek tinja« (usp. Iz 42, 3; Mt 12, 20). Crkvi đakovačko-osječkoj potrebni su sustavni, snažno infrastrukturalno profesionalizirani, isusovsko hrabri iskoraci. Unatoč poteškoćama i nedostacima Đakovačko-osječka nadbiskupija i njezin život nezamislivi su bez sinodskih dokumenta, odnosno Izjava i odluka Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske.