Kršćanski identitet u otvorenosti drugima i drukčijima

Cilj je ovoga rada ukazati na specifičnu izvorišnu točku kršćanskoga identiteta po kojoj je moguće autentično naviještati silna djela Božja. Ona je u osobi Isusa Krista koji kao pravi čovjek živi život za druge. Upravo ta stvarnost odnosa ja i ti treba biti ishodište kršćanskoga identiteta i odnosa prema drugima i drukčijima. Kršćanski je identitet danas u krizi jer se kršćanske zajednice uglavnom postavljaju obrambeno prema izazovima suvremenoga svijeta i na taj način gase prirodnu otvorenost Kristova evanđelja prema opterećenom svijetu. U ovome radu autor nastoji oslikati paradigmu prvotne kršćanske zajednice kako je onapredstavljena u Dj 2, 1-13. U tome biblijskom tekstu prvotna kršćanska zajednica svoje djelovanje prema drugima postavlja na temelju svojega identiteta koji je proizlazio iz njihova odnosa sa živim Isusom Kristom.To je vidljivo u sljedećim karakteristikama prvotne kršćanske zajednice: ona prije svega čeka na snagu odozgo, Duha Svetoga; shvaćanjepotrebe za tom snagom je ujedinjuje, ona je okupljena zajedno; na nju je izlivena očekivana snaga Duha Svetoga po kojoj je ona opremljena za službu naviještanja; tako opremljena služi drugima i drukčijima, svim narodima pod nebom; otvorena je za specifične identitete drugih, no u toj otvorenosti ona ne gubi svoj identitet; ona nije zaokupljena sobom, nego navještajem o Bogu; i na kraju govor o Bogu ostaje poziv ponuđen svima, bez prisile. Zajednica koja živi takav autentični kršćanski identitet postaje Božjim instrumentom u ovome svijetu po kojem Bog svakom čovjeku na zemlji izražava svoju gostoljubivost.