Kritički osvrt na konceptualne i metodološke probleme u istraživanjima evolucije socijalne kognicije na primjeru kooperativnoga rješavanja problema

Jedno je od glavnih istraživačkih područja u socijalnoj kogniciji životinja kooperativnorješavanje problema, tj. kognicija kod međusobne suradnje životinja. Smatra seda je socijalna kognicija evoluirala zbog zahtjeva koje donosi život u grupamai često se drži adaptacijom za takav život. Analiza socijalnoga učenja, drugogaistraživačkog područja unutar socijalne kognicije, pokazala je da je tapretpostavka u literaturi prouzročila dva problema. Prvo, postoji pristranostprema testiranju socijalnih vrsta, i drugo, postoji a priori pretpostavka da jesocijalno učenje kvalitativno drugačije od individualnoga. Ta dva problema nisunužno ograničena na socijalno učenje, nego mogu biti prisutna i u drugimpoljima unutar istraživanja socijalne kognicije. Primjena slične analize nakooperativno rješavanje problema ukazuje da i u tome području postoje obaproblema. Prvo, empirijska se istraživanja provode ponajprije na vrstama kojesu socijalne i na onima koje pokazuju kooperativna ponašanja u divljini. Drugo,pretpostavka da se kooperativno rješavanje problema temelji na specifično socijalnimkognitivnim sposobnostima implicirana je u velikome dijelu literature. Mogućeje da je to rezultat miješanja različitih komponenti unutar kognitivnogaprocesa: koja je informacija potrebna za uspješnu kooperaciju i kako se tainformacija stječe. Dok prva komponenta mora uključivati informaciju o drugomepojedincu, ne postoji indikacija da se druga komponenta mora razlikovati od većpoznatih, općenamjenskih mehanizama. Ta dva problema sprečavaju sistematskoispitivanje razlika između vrsta i ometaju istraživanje evolucijekooperativnoga rješavanja problema.