Tanka linija između prerađenog i ponovljenog prijevoda u drugoj jugoslaviji

Cilj je ovog rada uključiti hrvatsku prijevodnu književnostne samo u recentnu traduktološku raspravu o prvim i ponovljenim prijevodima,već i u onu o prerađenim i ponovljenim prijevodima. Za predmet kontrastivneanalize uzima se roman Gli indifferenti talijanskog književnika AlbertaMoravije budući da je riječ o njegovu najprevođenijem djelu na hrvatskomjeziku, odnosno jedinom koji ima i ponovljeni i prerađeni prijevod ( Ravnodušni iz 1982. i Ravnodušni ljudi iz 1964. godine). Polazeći od novijihteorijskih promišljanja finskih traduktologinja Outi Paloposki i KaiseKoskinen, koje su na primjerima iz finske prijevodne književnostiuputile na tanku liniju između prerađenog i ponovljenog prijevoda, ukontrastivnoj se analizi prvog poglavlja talijanskog izvornika, prvogsrpskog prijevoda iz 1954. godine, njegove hrvatske, prerađene verzije riječkogizdavača Otokara Keršovanija iz 1964. godine i kasnijih reizdanja iz 1972.i 1979. godine istražuju preinake do kojih je došlo u procesu transliteracije prijevoda s ćirilice na latinicu i prijelaza sa srpske na hrvatskuvarijantu. Spektar između prerađenog i ponovljenog prijevoda smješta seu političko-jezični kontekst druge Jugoslavije, pri čemu se utvrđuje da su,osim transliteracijskih i korektorskih, uvedene i neke uredničke,tipično prijevodne promjene. Time se potvrđuje fenomen konvergentnostiprerađenog i ponovljenog prijevoda u hrvatskoj prijevodnoj književnosti i rasvjetljavakontekstualni glas urednika u sklopu teorije ponovnog prijevoda.