Politika literature u romanu Totenwande Daše Drndić

Proza Daše Drndić, a osobito roman Totenwande ,analizira se prema Rancièrovom pojmu političnosti literature kao autonomnepodjele osjetilnoga, odnosno, promjene i pomicanja granica koje određujupodručje spoznaje. Politika prema Rancièreu označava definiranje područjadruštvenog, aktera koji u njemu djeluju, onoga što je vidljivo i što se možečuti na tom području zajedničkog. Drndić u svome djelu izriče mnoga mišljenja opovijesnim i suvremenim događanjima, no političnost prema Rancièru nećemo naćina razini izjave, već u uporabi pripovjednih konvencija za konstrukcijuprošlosti u njenim romanima te uporabi dokumentarnih, povijesnih i literarnihizvora. Drndić ruši konvencije razumijevanja prošlosti koje određujehistoriografija utemeljena na realističkom narativnom modelu koja konstruirapovijest kao teleološki slijed, s karakteristikama kontinuiteta,depersonalizacije, koherencije događaja, i fabulativne cjelovitosti. Drndić ustrajena radikalnoj personalizaciji i individualizaciji povijesti, odustajanju odkronologije te motivima cikličnosti i istovremenosti. Premještanjem uvriježenihkoordinati kontinuiteta i diskontinuiteta u svojim romanima pridonosi rušenjukoherencije i odustajanju od iluzije cjelovitosti. Literarni i povijesni izvoritretiraju se kao tekstualne konstrukcije, pri čemu se ne dovodi u sumnjumaterijalnost prošlih događaja, već ističe da je prošla stvarnost dostupna samopreko tekstova nastalih prema određenim narativnim konvencijama. Drndić na tajnačin radikalno preoblikuje ustaljeno percepciju prošlosti kao povijesti kakvase nudi kroz historiografiju i druge realistički orijentirane tekstove.