Darko Gašparović o Janku Poliću Kamovu

Naslovnu temu motrit ću s nekolikomeđusobno prožetih razina. Prva se može iznaći u sljedećem: znanstvena je ostavštinaDarka Gašparovića opus umnogome kompleksniji i raznovrsniji od njegove kamovijane , ali ne valja se datizavarati. Od disertacije (1986.), pa sve do posljednjih Gašparovićevih akademskihpregnuća (priređivanje druge knjige Polićevih „Izabranih djela“ 2016.), Kamov o(p)stajetrajnom temom, jednom od neprekinutih niti Gašparovićeva znanstvenog pisma. Taje višedesetljetna okupiranost djelom „ukletoga pjesnika“ drugi plato s kojegase motri, ali i pravda sentimentalno imenovanje ovoga priloga. Predanost i temeljitostGašparovićeva pristupa Polićevim spisateljskim ostvarajima oblikovana je kako unajrelevantniju monografsku produkciju o riječkome piscu, tako i u pronicljivečlanke, eseje, predavanja, u priređivačku brigu oko Kamovljevih sabranih djela,osvrte na teatarske i/ili performerske inačice proizašle iz „hodačeva“ opusa. Trećaje, pak, ravan ona koja, za pretpostaviti je, čini temeljno kohezivno tkivoprvih dviju razina, a ta je ravan strastvenog zagovarača, ljubitelja ičitatelja riječkoga „psovača“.