Prosti priložni junktori u bosanskom jeziku

Uradu se govori o prilozima koji mogu vršiti ulogu uvođenja zavisne klauze usastav složene rečenice ( gdje , kad , kako , odakle , dokle , kamo ...). U prvomdijelu rada prikazuje se kako je odnos priloga i veznika predstavljen ugramatičkoj literaturi i značajnijim rječnicima. Taj pregled pokazuje da uliteraturi nije napravljeno jasno razgraničenje između priloga i veznika,premda se uglavnom priznaje da granica među njima postoji. U literaturi se možepronaći pet tipova nejasno predstavljenih odnosa između veznika i priloga:proglašavanje veznika vrstom priloga; proglašavanje priloga vrstom veznika(“nepravih veznika”); status “veznih sredstava” zaključnih i isključnih klauza;upotreba izraza “veznički prilog” i sl. te kategorijalni status odnosnihpriloga. U radu je posebna pažnja posvećena riječima gdje , kad i kako , koje u nekim kontekstima zaistapripadaju prilozima, a u nekim veznicima. Navode se sintaksički kriteriji naosnovu kojih se može dokazati kad su te riječi prilozi, a kad veznici. U raduse primjenjuje razlikovanje termina veznik ,koji označava vrstu riječi, i termina junktor ,koji označava vrstu funkcije u rečenici.