Jezične značajke temporala Drugoga beramskoga (ljubljanskoga) brevijara s gledišta povijesne dijalektologije

U ovom su radu istaknute značajke temporala Drugoga beramskoga (ljubljanskoga) brevijara (BrBer2) koje se razlikuju od hrvatskih crkvenoslavenskih značajki, a koje bi se mogle pripisati vernakularu. Dosadašnji pokušaji utvrđivanja vernakularnih elemenata na prvih 50 listova s aspekta dijakronijske dijalektologije pokazuju da taj dio temporala BrBer2 pripada sjevernomu tipu liturgijskih tekstova. Razlog je takvomu zaključku u prvom redu brojnost žd-refleksa jotacije dentala d(d) iako je na dijelu 38ra-50ra ipak rjeđe zastupljen, što pridonosi pretpostavci da je potonji dio pisala druga ruka. Premda su prvih 30 (odnosno prvih 20, pa 21 – 30) listova, kao što je odredio M. Žagar na temelju osnovnoga dojma pisma (prema slovnim proporcijama, smještaju u retku), pisala dva pisara – prema udjelu su vernakularnih značajki i stranice od 30cd do 37cd bez bitnih različitosti, što govori ili o pripadnosti pisara istoj pisarskoj školi ili o zajedničkomu materinskom govoru. Vodeći računa o (ne)pouzdanosti starih tekstova kao dijalektoloških predložaka, jednakom se je metodologijom – dijakronijskeili povijesne dijalektologije – pokušalo u ovom radu utvrditi ima li u ostalim dijelovima temporala (104vd–122vd, 165ra–194vd i 237ra–240vd), koje je prema spomenutomu kriteriju izdvojio M. Žagar, vernakularnih elemenata. Takve su jezične činjenice uspoređene s rezultatima istraživanja beramskoga govora provedenog za potrebe ovoga rada s ciljemda se odgovori na pitanje jesu li temporal BrBer2 i pisali pisari kojima je materinski idiom bio beramskoga tipa ili su pišući unosili elemente beramske skupine govora. Dvije su među njima temeljne: odraz jata (;) u gramatičkim morfemima i odraz stražnjega nazala ǫsъ (õ). Uvećani je broj tzv. ekavizama u prvim dvama za ovaj članak analiziranimdijelovima zasigurno posljedica tendencije da se ekavski odraz jata ()piše slobodnije, odnosno percepcije jata () kao vokala e-tipa (DAMJANOVIĆ 2011: 284–285), ali moguće i utjecaja beramskoga govornoga tipa, to više što se ekavske zamjene mogu naći i u gramatičkim morfemima. Ikavizmi u leksičkim morfemima, uz zamjenicu če (e), govore pak u prilog predlošku s krčkoga vrbničkoga područja. Kada je riječ o odrazu stražnjega nazala ǫsъ (õ), može se pretpostaviti da je primarni refleks u beramskomu govoru bio o (o) (danas dosljedan u gramatičkim morfemima, paralelan s u (u) u leksičkim, u koje inovacije brže prodiru), a da je u ovom temporalu u (u) bilježen prema normi hrvatskogacrkvenoslavenskoga jezika. U tom bi se smjeru i rijetke zamjene s o (o)– to više što je već i na nekoliko takvih primjera u sanktoralu BrBer2 upozorio M. Mihaljević (2011: 131) – mogle promatrati i kao utjecaj organskoga idioma.