Upotreba božikovine (Ilex aquifolium L.) u urbanom krajobrazu

Porast gradskog stanovništva uz istovremeno smanjenje zelenih površina ima za posljedicu da se od urbanog zelenila traži da ispuni što veći broj funkcija. Osim ukrasne funkcije, od biljnih vrsta se traži da što više doprinose uslugama koje pruža urbani ekosustav, pokazuju otpornost na biotički i abiotički stres te imaju minimalni negativni utjecaj na čovjeka i okoliš. Zbog dugog životnog vijeka, podnošenja raznolikih okolišnih uvjeta, pridonošenja kvaliteti zraka i tla u gradu te visoke dekorativnosti, božikovina se može ubrojiti u multifunkcionalne biljne vrste pogodne za oblikovanje zelenih urbanih površina. Osim adaptiranosti na lokalne uvjete, kao hrvatska autohtona vrsta s dugom tradicijom primjene u uređenju interijera, privatnih i javnih zelenih površina, božikovina ujedno odražava karakter i običaje okruženja u kojem se koristi. Potencijalno štetni utjecaj vrste ogleda se u emisiji biogenih hlapivih organskih spojeva, otrovnosti te umjerenoj alergenosti muških primjeraka.