Optimizacija gnojidbe usjeva dušikom u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji

Održiva poljoprivreda temelji se na načelima prilagodbe agroekosustava stanišnim čimbenicima nekog područja i optimalnom korištenju biološko-fizikalno-kemijskih resursa. Mjerama dobre poljoprivredne prakse provode se optimalni agrotehnički zahvati koji osiguravaju stabilne prinose bez štetnog djelovanja na okoliš. Cilj ovog rada bio je utvrditi optimalnu, profitabilnu i ekološki prihvatljivu gnojidbu dušikom za tri najzastupljenija usjeva istočne Hrvatske: kukuruz, pšenicu i soju uz praćenje razine podzemne vode i koncentracije NO3- i NH4+. Koncentracija nitratnog dušika u podzemnoj vodi na lokalitetima Šljivoševci i Ćelije kretala se od 16 mg NO3- dm-3 do 34 mg NO3- dm-3, a NH4+ od 3,2 do 9,3 mg NH4+ dm-3. Najveći prinos, najgušći sklop i najveća masa žetvenih ostataka pšenice ostvareni su na tretmanu sa 170 kg N ha-1, dok su najmanji prinos, najrjeđi sklop i najmanja masa žetvenih ostataka zabilježeni na kontroli i na tretmanu gnojidbe stajskim gnojem. Najveći prinosi i najveća masa žetvenih ostataka soje ostvareni su na lokalitetu Šljivoševci pri gnojidbi od 50 kg N ha-1, dok su najmanji prinosi izmjereni na kontroli. Najveći prinosi kukuruza izmjereni su u Šljivoševcima na tretmanu s 170 kg N ha-1, a najmanji na kontroli. Masa žetvenih ostataka nije bila pod utjecajem gnojidbe, a najveći sklop je izmjeren na tretmanu sa 150 kg N ha-1 na lokalitetu Šljivoševci. Dobiveni rezultati ukazuju na važnost dobrog poznavanja dinamike i raspoloživosti hraniva, posebice dušika i primjenjivanja gnojiva u skladu s biološkim, ekonomskim i ekološkim uvjetima. Visinu prinosa potrebno je promatrati kroz profitabilnost proizvodnje istovremeno vodeći računa o očuvanju plodnosti tla, sprječavanju njegove degradacije i zaštiti okoliša.