Kanonik i perika – prilog poznavanju biografije Petra Stankovića

U ovom seradu prvi put objavljuju i analiziraju izvorni dokumenti rukopisne ostavštine PetraStankovića, koji se čuvaju u Sveučilišnoj knjižnici u Puli u kutiji broj XI, sveščić45. Riječ je o zamolbi kanonika Stankovića upućenoj papi Grguru XVI. godine1840. kako bi mu se omogućilo da nosi periku ili drugo pokrivalo za glavu, čaki za vrijeme liturgije. Zahtjev je popraćen papinskom odlukom, napisanom latinskimjezikom, koja Stankovića ovlašćuje da nosi periku, ali ga istovremeno podsjećana važnost crkvene skromnosti. U ovom se radu donosi i popratno pismo,tadašnjeg tajnika Ureda za latinska pismena Carla Vizzardellija, iz kojegproizlazi da zahtjev formuliran u zamolbi nije bio jedini koji je Stanković,unatoč dodijeljenom privilegiju, poslao. Analiza je pokazala da se u pozadini Stankovićeveformalne zamolbe zapravo nalazio zahtjev za privilegijem koji premašuje njegovsvećenički stalež. Ovaj je zapravo kratak i jednostavan dokument pokrenuosložena pitanja u smislu poštivanja ili nepoštivanja strogih pravila i crkvenihograničenja. Stanković je iskoristio svoje zdravstveno stanje te je s jednestrane legitimno tražio privilegij da može nositi periku, no s druge strane,argument mu je u isto vrijeme dobro poslužio da traži privilegij koji mu se nemože odobriti. I sam je Stanković bio svjestan te činjenice, zanemarujućipreporuku Carla Vizzardellija, ali nije jasno je li možda prethodno tražio biskupovupreporuku i bio odbijen ili je uopće nije tražio. Na kraju autori zaključuju daje kanoniku Stankoviću bilo jako stalo do toga da tijekom euharistije nosikalotu, iako je u njegovu slučaju ona bila crne boje.