Latinski utjecaji na sintaksu zavisnosloženih rečenica u hrvatskoglagoljskim tekstovima

U radu seanalizira utjecaj latinskoga na sintaksu hrvatskoglagoljskih tekstova prevedenihs latinskoga. Pri prevođenju zavisnih rečenica s latinskoga na hrvatski crkvenoslavenskiprevoditelji uglavnom doslovno prenose rečenice ne mijenjajući njihovu strukturu.Međutim, dva su glavna problema koja se pojavljuju pri prevođenju. Prvi je problemkako prevesti konjunktiv koji se pojavljuje u velikome broju zavisnih rečenica,a koji nema formalni korespondent u hrvatskome crkvenoslavenskome. Drugi jeproblem kako prevesti pojedine veznike jer se značenja i funkcije pojedinihveznika u latinskome ne podudaraju s pojedinim veznicima u hrvatskomecrkvenoslavenskom. Pri prevođenju je veznika problem što se u latinskome istiveznik može pojavljivati u raznim vrstama zavisnih rečenica, a u svakomekontekstu u hrvatskome crkvenoslavenskom značenjski mu odgovara drugi veznik.Osobito su česte nedoumice pri prevođenju vrlo čestih latinskih veznika ut , cum i quia te katkad hrvatski prevoditelj pogrešnoprevodi rečenicu pod utjecajem tipičnoga značenja koji veznik u latinskome ima.U radu se analizira uporaba vremena i veznika u zavisnim rečenicama, odnos izričnihrečenica i konstrukcija s infinitivom i drugi latinski utjecaji u sintaksizavisnosloženih rečenica. Korpus uključuje biblijske knjige Esteru i Makabejce , apokrife Život Adama i Eve , Nikodemovoevanđelje i Protoevanđelje Jakovljevo , hagiografske tekstove Čtenie s(ve)te Margarite , Čistilištesvetoga Patricija i Život Marije Magdalene te brevijarsku službu u čast sv. Anti.