Glazbeno nazivlje u hrvatskim dopreporodnim rječnicima

U radu se istražuju primjeri glazbenoga nazivlja u dopreporodnim rječnicima s obzirom na njihova jezična obilježja, prije svega s obzirom na fonološka i tvorbena svojstva odabranih potvrda. Također su predmet analize podrijetlo naziva i načini prilagodbe stranih naziva, potvrđenost određenih naziva i njihov status u jeziku pisaca (na temelju usporedbi s pojavnicama koje donosi Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU), višeznačnost riječi općega leksika i prijenos značenja, odnosno terminološka funkcija riječi općega leksika u određenim kontekstima (npr. udarati u egede ). Istraživanjem su obuhvaćeni ovi rječnici: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae (1595.) Fausta Vrančića, Blago jezika slovinskoga (1649./1651.) Jakova Mikalje, rukopisni rječnik Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi, italiano, illirico e latino (kraj 17. i početak 18. st.) Ivana Tanzlinghera Zanottija, Dizionario italiano, latino, illirico (1728.) Ardelija Della Belle, Svašta po malo iliti kratko složenje imena i riči u ilirski i njemački jezik (1761.) Blaža Tadijanovića i Ričoslovnik (Vocabolario – Wörterbuch) illiričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika (1803.) Josipa Voltića te u posebnom poglavlju rječnik Adama Patačića Dictionarium Latino-Illyricum et Germanicum (između 1772. i 1779.).Ovim se radom nastojalo pridonijeti dosadašnjim spoznajama o razvoju hrvatskoga glazbenog nazivlja, kao i utvrđivanju zaključaka o kontinuitetu hrvatskoga dopreporodnog glazbenog nazivlja.