Analiza i kritički osvrt na župna pastoralna vijeća i njihove odbore u Đakovačko–osječkoj nadbiskupiji

U duhu sinodalnosti Drugoga vatikanskog koncila, đakovačko–osječkanadbiskupija nastoji sve članove mjesne Crkve povezati u suodgovornu cjelinu, u kojoj se svaki krštenik u okvirima vlastite karizme može ostvariti kao suodgovoran sudionik u životu Crkve. Ostvarenje sinodalnog duha mjesne Crkve posebno se »mora« prepoznati u župnim strukturama, a napose u župnim pastoralnim vijećima. Zadaće župnog pastoralnog vijeća, kao savjetodavnog tijela, su: pomoć župniku u otkrivanju evangelizacijsko–pastoralno–katehetskih prioriteta i potreba na terenu; postavljanje prioritetnih zadataka u župi; otkrivanje i nastojanje oko uključivanja župljana u odbore i pododbore predviđene Sinodskim dokumentima Đakovačke i Srijemske biskupije, te Pravilnikom za župna pastoralna vijeća Đakovačko–osječke nadbiskupije. Odbori župnih pastoralnih vijeća za naviještanje, liturgiju i karitativnu djelatnost daju nužnu unutarnju strukturiranost po kojoj je moguće ostvariti ciljeve župnih pastoralnih vijeća (ŽPV). Ta vijeća i njihovi odbori trebali bi biti oblikovani na način da njihova narav, obilježja i zadaće strukturalno utjelovljuju sve pojedine evangelizacijske etape te tako budu strukturalni okvir planiranja, provedbe i vrednovanja pastoralnog djelovanja župe u cjelini.