Psihogene disfonije

Psihogene disfonije su poremećaji glasa, koji su rezultat psihološke neuravnoteženosti. Većina stručnjaka klasificira ih kao vrstu funkcionalnog poremećaja glasa, iako ima neslaganja i neusklađenosti o tome. Psihogeni poremećaji glasa javljaju se u dva osnovna oblika, kao disfonije kod kojih je kvaliteta glasa narušena, ili kao afonije kada se radi o bezglasju, iako su nevoljne radnje - kašljanje, smijanje ili plakanje - čujne. Psihogene disfonije i afonije karakterizira skup vokalnih teškoća i onih psihosocijalnih. Laringoskopskim pregledom uglavnom se ne uočavaju promjene na glasnicama, no glas je promukao, šuman, uz izraženu napetost gornjeg prsnog dijela, ramena i vrata. Nerijetko se javlja i nepravilno disanje. Psihosocijalna situacija također je narušena. Uzrok ovog poremećaja primarno je psihološke naravi. Dijagnostiku psihogene disfonije i afonije obavlja stručni multidisciplinarni tim - fonijatar, logoped i psiholog. Po potrebi, uključuju se i ostali stručnjaci. Konačna dijagnoza temelji se na mišljenju i procjeni svakog člana tima. Terapija zahtijeva uključenost u logopedsku i psihološku terapiju. Logopedska terapija odnosi se na kombinaciju simptomatske terapije i indirektnih vrsta terapije. Rezultat terapije najviše ovisi o osobi i njezinoj motivaciji za napretkom.