Stanje u logopedskoj praksi i potrebe logopeda u kontekstu dvojezičnosti i jezičnih teškoća

Globalizacija i sve učestalije migracije u posljednjih nekoliko desetljeća pridonijeli su rastu specifične kliničke populacije unutar logopedije. Riječ je o dvojezičnim korisnicima logopedskih usluga koji su, zbog svojih specifičnosti, izazov kliničarima u procjeni, planiranju terapije i savjetovanju obitelji dvojezičnih govornika. Cilj je ove teme bolji uvid u logopedski rad, u kontekstu dvojezičnosti i jezičnih teškoća u Republici Hrvatskoj. Zanimalo nas je kolika je zastupljenost dvojezičnih govornika s kojima se logopedi u svom radu susreću, koje tehnike i mjere logopedi upotrebljavaju pri procjeni jezičnoga statusa dvojezičnih govornika, te koje su potrebe vezane za unapređenje logopedskoga rada u kontekstu dvojezičnosti. Elektroničkim upitnikom prikupljeni su odgovori stotinu logopeda iz Republike Hrvatske. Rezultati istraživanja pokazuju da je rad u kontekstu dvojezičnosti vrlo aktualan. Unatoč učestalosti susreta s dvojezičnim govornicima, vrlo nizak postotak sudionika izvještava o stjecanju znanja o važnim temama za rad u kontekstu dvojezičnosti - poput znanja o sredstvima za procjenu dvojezičnih govornika ili znanja o ulozi prevoditelja. To se odrazilo i na praksu logopeda: vrlo nizak postotak logopeda potvrđuje praksu procjene obaju jezika dvojezičnih govornika, kao i pomoć prevoditelja. Najčešće primjenjivane mjere procjene kombinacija su formalnih i neformalnih mjera, te standardizirana procjena hrvatskog jezika. Rezultati ovog istraživanja uvid su u potrebe za unapređenje obrazovanja logopeda, što je preduvjet planiranja intervencije osnaživanja struke za rad u kontekstu dvojezičnosti.