Pojavnost problema u ponašanju djece u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Problemi u ponašanju djece rane i predškolske dobi povezani su s kasnijom socijalizacijom, prilagodbom na školu, školskim uspjehom i drugim obrazovnim postignućima u adolescentskoj i odrasloj dobi, što ukazuje na važnost pravovremenog prepoznavanja odstupanja od uobičajenog psihosocijalnog funkcioniranja i ponašanja djece. Poznato je da je za prevenciju nepovoljnih razvojnih ishoda, uključujući razvoj problema u ponašanju, ključno razdoblje do šeste godine djetetova života. Cilj je ovog istraživanja analizirati pojavnost problema u ponašanju djece rane i predškolske dobi u Republici Hrvatskoj s obzirom na spol i razvojni status djece, na temelju procjena roditelja i odgojitelja. Procijenjeno je ponašanje 447 djece u dobi od pet i šest godina u 10 hrvatskih programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Utvrđeno je da s učestalošću manifestiranja problema u ponašanju opada njihov udio u populaciji te da izražajnije probleme u ponašanju prema procjenama odgojitelja manifestira 7%, a prema procjenama roditelja 9% djece rane i predškolske dobi. Na uzorku ovog istraživanja nisu utvrđene razlike u procjenama učestalosti manifestiranja internaliziranih problema u ponašanju između dječaka i djevojčica, ali se pokazalo da odgojitelji i roditelji češće procjenjuju prisutnost eksternaliziranih problema u ponašanju kod dječaka u odnosu na djevojčice. Odgojitelji i roditelji procjenjuju da djeca s teškoćama u razvoju u odnosu na djecu tipičnog razvoja češće manifestiraju internalizirane probleme u ponašanju, dok razlike u procjenama učestalosti manifestiranja eksternaliziranih problema s obzirom na razvojni status djece nisu utvrđene. Ovim istraživanjem potvrđuju se mogućnosti ranog prepoznavanja problema u ponašanju djece i ukazuje se na relevantnost i povezanost procjena ponašanja djece od strane njihovih roditelja i odgojitelja.