Open AccessRazvoj komunikacijskih funkcija u djece dobi 1.5-4.0 godine
Author(s) -
Nadina Božić,
Maja Cepanec
Publication year - 2020
Publication title -
hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja/hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
SCImago Journal Rank - 0.182
H-Index - 8
eISSN - 1848-7734
pISSN - 1331-3010
DOI - 10.31299/hrri.56.1.3
Subject(s) - physics , theology , croatian , humanities , philosophy , linguistics
Pragmatičko znanje važan je aspekt komunikacijske kompetencije. Ono obuhvaća komunikacijske funkcije koje osoba upotrebljava i pravila za uporabu tih funkcija na društveno prihvatljiv način. Istraživanja djece tipičnog razvoja potvrđuju pojavu širokog raspona komunikacijskih funkcija već u ranoj dobi, no ne postoji jasan i općeprihvaćeni obrazac razvoja komunikacijskih funkcija u djece starije od 18 mjeseci. Stoga je cilj ovog rada bio ispitati redoslijed i vrijeme pojavljivanja kasnih komunikacijskih funkcija kao što su funkcija traženja informacija, komentiranja, ostvarivanja humora i pripovijedanja. Istraživanjem su obuhvaćeni podaci o 134 djece tipičnog razvoja dobi 18‒47 mjeseci prikupljeni nestandardiziranom inačicom upitnika Language Use Inventory (LUI-Hrvatski). Rezultati su pokazali kako i nakon 18. mjeseca sustavno dolazi do širenja komunikacijskih funkcija te da, porastom dobi, djeca komunikaciju ostvaruju na sve složeniji, apstraktniji i kreativniji način. Osim što se usložnjavaju, rane se funkcije u kasnijoj dobi ostvaruju i kroz sve naprednije komunikacijske forme. Djeca isprva komuniciraju o predmetima i vlastitim aktivnostima (18‒23 mjeseca), zatim počinju komunicirati o vlastitoj perspektivi (što dijete misli, voli ili želi) i tuđim aktivnostima (24‒29 mjeseci), zatim o tuđoj perspektivi (što druga osoba želi ili voli), nepoznatim riječima i iskazima drugih osoba (30‒35 mjeseci) i na kraju o mislima drugih osoba i (socijalnim) pravilima (36‒47 mjeseci). Sličan razvojni napredak uočava se i u obilježjima humora (koji se isprva ostvaruje neverbalno a kasnije i verbalno) i pripovijedanja. Razvojne komunikacijske promjene i njihova kvaliteta sugeriraju da se one u velikoj mjeri oslanjaju na razvoj sociokognitivnih (teorija uma) i jezičnih sposobnosti.