Reaction to robots in social and non-social contexts – comparison of children with autism spectrum disorders and their typical peers | Zendy

Ivana Zubak | Zendy; Zdenko Kovačić | Zendy; Frano Petric | Zendy; Jasmina Stošić | Zendy; Maja Cepanec | Zendy; Sanja Šimleša | Zendy

Open Access

Reaction to robots in social and non-social contexts – comparison of children with autism spectrum disorders and their typical peers

Author(s) -

Ivana Zubak,

Zdenko Kovačić,

Frano Petric,

Jasmina Stošić,

Maja Cepanec,

Sanja Šimleša

Publication year - 2019

Publication title -

hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja

Language(s) - Bosnian

Resource type - Journals

SCImago Journal Rank - 0.182

H-Index - 8

eISSN - 1848-7734

pISSN - 1331-3010

DOI - 10.31299/hrri.54.2.3

Subject(s) - physics , humanities , art

Brojna istraživanja nastala u okviru socijalno-asistivne robotike usmjerena su na stvaranje učinkovite podrške djeci s poremećajem iz spektra autizma (PSA) kroz njihovu interakciju s robotima. Ona počivaju na premisi da djeca sa PSA-om pokazuju sklonost elektroničkim napravama, a slabiji interes za socijalne aspekte okoline. No izrazito veliki interes za elektroničke naprave u sve djece otvara pitanje reagiraju li djeca sa PSA-om na prisustvo robota drukčije od djece tipičnog razvoja. Cilj je ovog istraživanja bio usporediti reakcije djece sa PSA-om i djece tipičnog razvoja na robota u nesocijalnom (zadatak “robot-predmet” u kojem su u prostoriji prisutni robot i drugi zanimljivi predmeti) i socijalnom kontekstu (zadatak “robot osoba”; prisustvo robota i nepoznate osobe). Uzorak je činilo dvadesetero djece predškolske dobi, po 10 u svakoj skupini. Rezultati su pokazali da djeca sa PSA-om u nesocijalnom kontekstu uglavnom pokazuju podjednake obrasce ponašanja kao i djeca tipičnog razvoja, odnosno da ne postoje razlike u dužini prosječnog trajanja usmjerenosti pogleda prema robotu te dužini fizičke interakcije s robotom. Razlike su uočene tek u socijalnom aspektu – djeca tipičnog razvoja u većoj su mjeri komunicirala o robotu s roditeljem. U socijalnoj situaciji (zadatak “robot-osoba”) djeca sa PSA-om su značajno više ulazila u fizičku interakciju s robotom od djece tipičnog razvoja, dok su djeca tipičnog razvoja znatno češće usmjeravala pažnju na osobu u odnosu na djecu sa PSA-om. Zaključno obje skupine djece znatno su više pažnje usmjeravale na robota negoli na prisutnu osobu, ali je u djece sa PSA-om usmjerenost na socijalnu okolnu bila izrazito snižena. Ovi podaci ukazuju na veliku atraktivnost koju roboti predstavljaju za djecu s poremećajem iz spektra autizma i djecu tipičnog razvoja, ali i na bitnu razliku među njima koja se očituje u izostanku obrazaca socijalnog ponašanja i usmjerenosti na druge osobe u okolini koji je prisutan u djece sa PSA-om.

The content you want is available to Zendy users.

Already have an account? Click here to sign in.

Having issues? You can contact us here

Accelerating Research