
Stavovi odgajatelja i učitelja prema inkluziji djece s oštećenjem sluha
Author(s) -
Sanja Skočić Mihić,
Nataša Vlah,
Marina Šokić
Publication year - 2018
Publication title -
hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja/hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
SCImago Journal Rank - 0.182
H-Index - 8
eISSN - 1848-7734
pISSN - 1331-3010
DOI - 10.31299/hrri.54.1.6
Subject(s) - physics , humanities , theology , philosophy
Učiteljeva spremnost prihvaćanja učenika s teškoćama ključna je za uspješno edukacijsko uključivanje u redovan obrazovni sustav. Prethodnim istraživanjima utvrđeno je da su odgajatelji u vrtićima i osnovnim školama bolje involvirani u proces uključivanja kada izražavaju povoljnije stavove prema djeci s teškoćama. Ciljevi rada utvrdili su (1) stavove odgajatelja i učitelja prema inkluziji djece i učenika s oštećenjem sluha, (2) povezanost između stavova i dobi, duljine stručnog staža i samoprocijenjene kompetentnosti za rad s učenicima s oštećenjem sluha (3) razlike u stavovima u odnosu na poznavanje zakonske regulative, radno mjesto (odgajatelj/učitelj) i izjave učitelja o slušanju kolegija o inkluzivnom odgoju i obrazovanja tijekom studija. Sudjelovala su 203 ispitanika iz Rijeke od kojih su 102 (50.2%) odgajatelji u vrtiću, dok je 101 (49.8%) učitelj u osnovnoj školi. Upitnikom su mjereni stavovi odgajatelja i učitelja prema uključivanju djece i učenika s oštećenjem sluha. Faktorskom analizom utvrđena je konstruktna valjanost i pouzdanost četiri dimenzije dizajnirane skale stavova prema uključivanju djece i učenika oštećenoga sluha, dok su hipoteze testirane deskriptivnom, korelacijskom i diferencijalnom neparametrijskom statistikom. Odgajatelji i učitelji uglavnom iskazuju povoljne stavove prema socijalizacijskoj dobrobiti uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha, značaju podrške edukacijskog rehabilitatora i stručne službe za njihovo uspješno uključivanje i ne podržavaju posebne oblike školovanja za ovu djecu i učenike. Dob, duljina stručnog staža i upoznatost s legislativom nisu relevantni, a izjava da su imali kolegij o djeci/učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u studijskom programu relevantna je za stavove sudionika istraživanja.Odgajatelji iskazuju povoljnije stavove od učitelja. Nalazi jasno ukazuju na potrebu opsežnijeg osposobljavanja učitelja i odgajatelja tijekom inicijalnog obrazovanja za rad s djecom i učenicima s oštećenjem sluha, kao i potrebu učitelja za stručnom podrškom.