
Promiču li hrvatske čitanke socijalni model invaliditeta?
Author(s) -
Andrea Gašpar,
Jasna Ostojić Baus,
Mirjana Jakovčev
Publication year - 2017
Publication title -
hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja/hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
SCImago Journal Rank - 0.182
H-Index - 8
eISSN - 1848-7734
pISSN - 1331-3010
DOI - 10.31299/hrri.53.1.6
Subject(s) - physics , theology , zoology , philosophy , biology
U formiranju ranih stavova prema osobama s invaliditetom veliki utjecaj ima škola, školski programi, kao i udžbenici. Republika Hrvatska trenutno prolazi kroz proces transformacije koncepta invaliditeta od medicinskog prema socijalnom modelu. Navedeni koncept nije na svim razinama jednak, stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi jesu li, i u kojoj mjeri, osobe s invaliditetom u hrvatskim čitankama prikazane kroz suvremeni, socijalni model. U skladu s ciljem istraživanja formirana su sljedeća pitanja: Kolika je zastupljenost tekstova u kojima se spominju osobe s invaliditetom u hrvatskim čitankama? Koja je vrsta invaliditeta najzastupljenija u tekstovima hrvatskih čitanki? Odgovara li zastupljenost pojedinih vrsti invaliditeta u čitankama stvarnom udjelu osoba s invaliditetom u Hrvatskoj? Jesu li osobe s invaliditetom u tekstovima prikazane u okviru medicinskog ili socijalnog modela? Odgovori na pitanja dobiveni su analizom sadržaja uzorka od šesnaest čitanki hrvatskog jezika za razrednu i predmetnu nastavu za školsku godinu 2016./2017., od ukupno četiri različita nakladnika izabranih metodom slučajnog odabira. Rezultati ukazuju na značajnu podzastupljenost tekstova u kojima su prisutne osobe s invaliditetom u hrvatskim čitankama. U cjelokupnom uzorku od šesnaest čitanki i 1320 analiziranih tekstova prisutno je ukupno 25 tekstova u kojima je radnja vezana uz 34 osobe s invaliditetom. U tekstovima su najzastupljenije osobe s tjelesnim invaliditetom (29,41%) i oštećenjima vida (26,47%), a ova zastupljenost djelomično odgovara stvarnim udjelima invaliditeta u populaciji. Također, osobe s invaliditetom prikazane su pretežno u okviru socijalnog modela (55,88%), najčešće kroz pozitivnu diskriminaciju (44,12%). Ovaj rad može poslužiti kao dobra polazna točka za buduća istraživanja ove tematike kako bi se pratio proces transformacije modela invaliditeta.