
Pripovjedne sposobnosti djece s Downovim sindromom i djece s Williamsovim sindromom
Author(s) -
Višnja Pranjić,
Emica Farago,
Dijana Arapović
Publication year - 2016
Publication title -
hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja/hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
SCImago Journal Rank - 0.182
H-Index - 8
eISSN - 1848-7734
pISSN - 1331-3010
DOI - 10.31299/hrri.52.1.1
Subject(s) - physics , humanities , theology , philosophy
Downov sindrom (DS) je najčešća kromosopatija s učestalošću 1: 600. Williams sindrom (WS) je rijedak neurorazvojni poremećaj s učestalošću od 1:7500-20000. Osobe s ovim poremećajima imaju slična kognitivna odstupanja, ali različite jezične sposobnosti. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati pripovjedne sposobnosti djece s DS-om i djece s WS te ih usporediti s pripovjednim sposobnostima djece urednog jezičnog razvoja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 40 djece s DS-om, 5 djece s WS i 40 djece urednog jezičnog razvoja (UJR). Skupine su izjednačene prema kriteriju receptivne dobi. Za procjenu receptivne dobi, koristili smo Peabody slikovni test rječnika (PPVT-III-HR; Kovačević i sur, 2009). Pripovjedne sposobnost testirane su kroz pričanje priče i verbalni opis majke. Rezultati robusne diskriminativne analize ukazale su na statistički značajne razlike u pripovjednim sposobnostima između djece s Downovim sindromom (DS), djece s Williamsovim sindromom (WS) te djece urednoga jezičnoga razvoja (UJR). Kao što smo pretpostavili, djeca s DS postigla su znatno niže rezultate negoli djeca s WS i djeca UJR. Rezultati diskriminativne analize potvrdili su statistički značajne razlike u pripovjednim sposobnostima na zadatcima opisa majke, ali ne i u pričanju priče između osoba s WS i skupine UJR. Rezultati ukazuju da su pripovjedne sposobnosti djece s WS relativno dobro očuvane dok su kod djece s DS one lošije.