Spore viability of microsporidian species isolated from gipsy moth larvae (Lymantria dispar) after long-term storage in liquid nitrogen

U radu se prikazuju rezultati preživljenja mikrosporidija izoliranih iz gubara ( Lymantria dispar ) nakon dugotrajne pohrane u tekućem dušiku. Infektivnost osam mikrosporidijskih L. dispar izolata testirano je na ličinkama gubara: Vairimorpha disparis, Nosema lymantriae , Nosema portugal, Nosema sp. (Poljska), Nosema sp. (Ebergassing), Nosema sp. (Njemačka), Nosema sp. (Schweinfurt) and Nosema sp. (Veslec). Preživljenje spora u tekućem dušiku detaljno je praćeno kod N. portugal i Nosema sp. (Ebergassing) koje su tako čuvane skoro 19 godina i aplicirane oralnom infekcijom i ponaosob na svaku pojedinu ličinku gubara. Ostalih 6 izolata aplicirano je površinskom kontaminacijom hranjivog supstrata, također oralnim infekcijskim putem. Od 8 mikrosporidijskih izolata apliciranih površinskom kontaminacijom samo kod 4 izolata, Vairimorpha disparis , Nosema lymantriae , Nosema sp. (Ebergassing) i Nosema sp. (Poljska), došlo je do uspješne infekcije ličinki gubara. Dok je kod svih testiranih ličinki (100%) uspješno realizirana infekcija sporama prve tri mikrosporidije, tek 21,1% tretiranih ličinki uspješno je inficirano sporama Nosema sp. (Poljska). Na kraju inkubacijskog razdoblja, kod svih ličinki inficiranih sa sva 4 izolata disekcijom je utvrđen visok stupanj zaraze; tkiva su bila ispunjena sporama. Mikroskopska pretraga ličinki L. dispar individualno tretiranih sporama Nosema portugal uz tri različite doze (100, 1000 i 10000 spora) pokazala je da su spore N. portugal izgubile infektivnost nakon 19 godina pohrane u tekućem dušiku; niti jedna od testiranih ličinka nije bila zaražena. Naprotiv, spore Nosema sp. (Ebergassing) zadržale su infektivnost nakon istog razdoblja pohrane u tekućem dušiku od 18,75 godina. Niti jedna od testiranih ličinki nije zaražena nakon oralnog unosa od 100 spora. Oralna aplikacija od 1000 spora po ličniki rezultirala je ukupnom uspješnom infekcijom 4,1% ličinki, a aplikacija od 10000 spora s 68,8% inficiranih ličinki. U svim uspješnim slučajevima uspješno zaraženih ličinki, na kraju inkubacijskog razdoblja infekcija je bila dobro razvijena, a masno tijelo prepuno spora. Istraživanje je potvrdilo da je pohrana mikrosporidija Nosema i Vairimorpha vrsta i domaćina iz reda leptira prikladna opcija za dugotrajno čuvanje izolata. Spore su preživjele i do 18 i pola godina, iako je tijekom eksperimenta zamijećen i značajan pad njihove infektivnosti. U pojedinim slučajevima spore su odumrle već nakon 7 godina pohrane u tekućem dušiku. Preporuka je da prilikom skladištenja i pohrane mikrosporidijskih izolata u tekućem dušiku svakih 5 godina repozitorij obnavlja svježim izolatima. Materijal koji se dulje vrijeme skladišti u tekućem dušiku nije prikladan i ne bi se smio koristiti u infektološkim testovima.