Socijalne usluge za migrante – slučaj Srbije

U radu se analiziraju globalni migracijski trendovi te kako se oni odražavaju na socijalne usluge u Srbiji. Ta je država već neko vrijeme tranzitno mjesto za migrante s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike (MENA) na putu za Europsku uniju. S obzirom na njihov kratkotrajni boravak u Srbiji, tako su organizirane i socijalne usluge. I javni i civilni sektor aktivno se uključio u pružanje podrške na državnoj i lokalnoj razini. Javni se sektor bavi registracijom, smještajem i premještajem migranata te pružanjem socijalne podrške, posebice žrtvama nasiljai maloljetnicima, a isplaćuje i novčanu socijalnu pomoć migrantima kojiza to ispunjavaju uvjete. Civilni sektor pruža hitnu i humanitarnu pomoć, liječničku pomoć, pravnu podršku i zastupanje, psihosocijalnu podršku, usluge zaštite djece te edukacijsku podršku, jačajući time kapacitete sustava socijalne skrbi. Uz mnoge pozitivne značajke, socijalne usluge u ta dva sektora također se bore s izazovima na mikro razini. Ti su izazovi prepoznati u okviru sadašnjih i očekivanih nedostataka socijalnih usluga za migrante te se izdvaja potreba zavećim smještajnim kapacitetima, većim brojem profesionalnog osoblja na terenu, većom podrškom kada je riječ o integraciji djece u obrazovni sustav i slično. Suradnja između dvaju sektora izazov je na mezo razini, iako je, općenito uzevši, suradnja razmjerno dobra. Ipak, nacionalna politika podrške i financijske mjere mogle bi je dodatno ojačati. Konačno, na makro razini izazov predstavlja slabljenje sustava socijalne države i njegove temeljne promjene s obzirom na to da je riječ o širem okviru unutar kojega socijalne usluge djeluju.