»Za slobodu nas Krist oslobodi« (Gal 5,1) – Poimanje slobode u Poslanici Galaćanima (II.: Sloboda kao sloboda od Zakona)

Budući da je vjera, a time i sloboda Galaćana ugrožena pokušajem vraćanja pod Mojsijev zakon, oslanjajući se na biblijsko pripovijedanje o Abrahamu, Pavao progovara o slobodi kao slobodi od Mojsijeva zakona. Temeljna mu je tvrdnja da Zakon nije početak povijesti spasenja nego Abrahamova vjera koja se oslonila na Božje obećanje. U tomu smislu Zakon je bio nadodan radi prekršaja, radi maloljetnosti čovječanstva, bio je nadziratelj u smislu privremenosti i svojevrsne prisile svojih podložnika, bio je zarobljavajuća snaga od koje je trebalo osloboditi čovjeka. Tu je slobodu Bog ostvario u Kristu koji je jedini istinski Potomak Abrahamov. Oni koji su u Kristu ostvaruju abrahamovski odnos s Bogom, odnos povjerenja i oslanjanja na obećanje, odnos slobode kojemu Zakon nije služio nego ga ugrožavao. Sloboda se ne ostvaruje pod izvanjskom prisilom, nego nutarnjim opredjeljenjem za Božje postupanje koje je nošeno njegovim obećanjem. U ovomu dijelu rada slijedimo Pavlovo razmišljanje u Poslanici Galaćanima o slobodi koju Bog nudi u Kristu i koja je oslonjena na obećanje kao put ostvarenja istinske slobode u odgovornosti. S Abrahamom kao modelom Božjega postupanja sa čovječanstvom i ljudskog odgovora na Božju ponudu i obećanje, Pavao određuje slobodu kao slobodu od prisile Zakona.