Uz metafizičko načelo uzročnosti - Bog kao temelj i uzrok bića

Rad razmatra temeljni aspekt načela uzročnosti jer odgovara na glavno pitanje metafizike: zašto jest biće, a ne radije ništa? Tematiziranje metafizičkog načela uzročnosti istovremeno podsjeća da je Bog prvi temelj, počelo i uzrok svekolikog bića. Poistovjećivanje bitka kao temelja bića s Bogom, Heidegger naziva »ontoteo-logijom«. On više puta ističe povezanost bitka bića s uzrocima. U daljnjem se promišljanju uzročnosti otkriva da razmatranje o uzrocima bitno pripada metafizičkoj temi o identitetu i razlici bića. Platon poistovjećuje tvoritelja kozmosa s uzrokom, a kozmos s učinkom toga uzroka. Na temelju učenja o četiri uzroka, Aristotel je pružio obuhvatan odgovor na pitanje o biću. Biće se u tijeku bivstvovanja neprestano giba te kao takvo postoji stalnim dokidanjem razlike između mogućnosti i zbiljnosti. Nijedno se biće iz mogućnosti ne može prevesti u zbiljnost, osim nekim bićem koje je već samo u zbiljnosti. Takvo načelo vrijedi za sva bića, osim za Boga koji sve pokreće, a da sâm ni od koga nije pokrenut. Stoga je »stožer« Aristotelove metafizike pojam o Bogu kao prvom nepokrenutom pokretaču koji kao čista zbiljnost i oblik te kao najviša svrha, čini zbiljskim, odnosno »pokreće« sve što na bilo koji način bivstvuje. Dosljedno tomu, Bog je počelo, temelj i uzrok svega bića. Na temelju svega što se razmatra unutar izloženih Aristotelovih promišljanja, izdvajaju se dva aspekta ontološkog načela uzročnosti: 1) djelatnost (zbiljnost) jest uvijek prije mogućnosti, i po bivstvu i po pojmu; 2) sve što se kreće, nužno se kreće od drugoga.