Stav prema spašavanju života u židovskom zakonu

U članku se istražuju glavni aspekti obveze spašavanja života prema židovskom zakonu i analizira stvarni status takozvanog »milosrdnog Samarijanca«, preispitujući je li tu riječ o zakonskoj obvezi ili moralnom nadahnuću. Analiza se temelji na glavnim biblijskim i talmudskim izvorima koji govore o ovoj obvezi i o trudu koji se mora poduzeti da bi se spasilo drugog čovjeka. Raspravlja se o financijskim sredstvima i granicama te obveze, o imunitetu koji spasilac ima pred sudskom odgovornošću, njegovim mogućnostima da traži povrat sredstava uloženih u spašavanju i o pitanjima glede misije spašavanja koja se pokazala nepotrebnom. Autor raspravlja i o zakonu u slučaju kada su život ili zdravlje spasioca ugroženi u nastojanju da se spasi život drugoga. Navodi dva slučaja dužnosti spašavanja života drugih tijekom holokausta. U analizi aspekata židovskog zakona korišteni su razni izvori rabinske literature od talmudskih vremena preko srednjega vijeka do modernih vremena, a autor ih je prvi preveo s hebrejskog i aramejskog na hrvatski jezik. U članku su dotaknuta i pitanja o statusu obveze spašavanja života u vrijeme rata te slučaj voljnog odustajanja od spašavanja života i pravne posljedice takve odluke. Rad daje i kratak uvid u ove obveze u nekim svjetskim pravnim sustavima.