E-sport i pitanje pravnog ustroja e-klubova

U posljednjih nekoliko godina fenomen elektroničkog sporta (e-sporta ili esporta) dobiva sve veći značaj. Pojam e-sport označava natjecanja koja se održavaju na platformi računalnih ili video igara. Platforma za natjecanje je računalna ili videoigra (program), a ne klasično sportsko borilište. Žanr igara, koje služe kao sportsko borilište, u pravilu uključuje strateške igre u stvarnom vremenu, pucačke igre iz prvog lica i sportske simulacije. Uz svladavanje tehnike računalne igre, igrači za uspjeh u natjecanju moraju imati različite motoričke (koordinacija pokreta, brzina reakcije) i kognitivne sposobnosti (prostorna orijentacija, pregled igre, razumijevanje igre, taktička orijentacija, koncentracija, predviđanje i kreativno razmišljanje). E-sport natjecanja postaju sve privlačnija igračima i klubovima (tzv. klanovima) zbog sve izdašnijih nagradnih fondova. Broj igrača, tzv. gamera u stalnom je porastu. Finala tih natjecanja održavaju se u dvoranama pred tisućama gledatelja. Tu je po svemu riječ o ozbiljnom gospodarskom pothvatu koji diljem svijeta svojim nositeljima donosi znatne prihode. E-sport je na Azijskim sportskim igrama 2017. godine predstavljen sportskoj javnosti koja prati „klasične“ sportove, a Međunarodni olimpijski odbor razmatra mogućnost kako taj oblik natjecanja ustanoviti kao olimpijski sport, te se pomno prati aktivnosti e-sport zajednice. Povodom takvog stava najviših sportskih institucija već se neko vrijeme raspravlja o mogućnosti priznanja e-sporta kao sporta. Posebice se raspravlja o pravnim pretpostavkama koje neko natjecanje i njegovi dionici moraju ispuniti kako bi krovna udruga, koja ih objedinjuje, stekla članstvo u nacionalnom olimpijskom savezu. Nije jednostavno dati jednoznačan odgovor na pitanje je li e-sport uopće sport, jer je tu riječ o ljudskoj natjecateljskoj aktivnosti koja pokazuje mnogo lica: pravno, ekonomsko, antropološko, sociološko. Ovim radom nastoji se dati doprinos razumijevanju pravne strukture e-sporta, uzimajući u obzir i pravnu arhitektoniku e-sporta i njegov regulatorni kontekst, te ukazati na neka pravna pitanja iz motrišta nositelja natjecateljske dimenzije tog kompleksnog gospodarskog pothvata. Razmatraju se razlozi za priznanje e-sporta kao sporta, te se upućuje na pravne učinke tog priznanja. Nadalje, daje se prikaz mogućih rješenja za uređenje pravnog statusa natjecateljskih ekipa u e-sportu. Raspravlja se o mogućnosti ustroja e-sport-klubova u obliku sportskih udruga ili sportskih društava kapitala. Pored toga, upućuje se na rizike, prednosti i nedostatke koje nosi izbor pravnog oblika te se daju preporuke za praksu.