Doprinos raspravi o reformi Zakona o sportu

Kao ključnu novinu prvog modernog hrvatskog Stečajnog zakona iz 1996. možemo istaknuti pouzdanost kriterija na temelju kojih se odlučuje o pokretanju stečajnog postupka. On se pokreće prijedlogom vjerovnika ili dužnika kada se utvrdi postojanje kojega od zakonom predviđenih stečajnih razloga (insolventnost i insuficientnost). U četvrtoj noveli ovog Zakona iz 2006., proširen je krug ovlaštenih osoba za pokretanje stečajnog postupka. St. 1. čl. 39. sada glasi: „Stečajni postupak se pokreće prijedlogom vjerovnika ili dužnika, ako zakonom nije drugačije određeno“. U isto vrijeme, na ljeto 2006., Hrvatski je sabor donio Zakon o sportu kojim se, između ostalog, regulira da je tijelo državne uprave nadležno za sport na prijedlog Povjerenstva za profesionalne športske klubove ovlašteno ex offo pokrenuti stečajni postupak ukoliko športski klub-udruga za natjecanje ne provede postupak preoblikovanja u športsko dioničko društvo ili ako preoblikovanje nije uspjelo. Cilj je rada sagledati odredbu čl. 41. Zakona o sportu o obvezi preoblikovanja sportskog kluba – udruge za natjecanje u sportsko dioničko društvo u odnosu na pravno načelo razmjernosti koje nalaže da prava mogu biti ograničena samo u mjeri koja je potrebna za dostizanje cilja koji se želi postići tim ograničenjem.