Autonomija Nacionalnog olimpijskog odbora i odnos prema različitim pravnim subjektima i sportašima

Autonomija sportskih organizacija temeljni je princip koji sportu na specifičan način omogućuje razvoj. Sportsko pravo predstavlja skup specifičnih pravnih propisa koji sportskim organizacijama omogućuje upravljanje odnosima između sportskih subjekata. S druge strane, nužno je koristiti opća pravna pravila pa, s tim u vezi, ponekad ima problema koje bi sportska pravila trebala uzimati u obzir. Princip autonomije Nacionalnog olimpijskog odbora predstavlja jednu od okosnica olimpijskog pokreta pa je stoga važno znati gdje autonomija predstavlja poseban oblik neovisnosti, a gdje je ograničavaju drugi subjekti. Evo pitanja povezanih s autonomijom sportske organizacije: Jesu li sportske organizacije doista neovisne?; Jesmo li svjesni političkog utjecaja – pritiska vlade i drugih institucija; Gdje je okosnica subordinacije sportske organizacije u odnosu na vladajuće?; Koji odnos postoji između sportskih tijela i vladajućih? Radi li se o partnerskom odnosu ili je takav odnos iluzija? Nakon analize različitih situacija u organizaciji modernog sporta, autori smatraju da je njihov zaključak više nego evidentan. Konstruktivni i inkluzivni dijalog između politike i sportskih organizacija potreban je radi izgradnje konzistentnih mjera u sportu i onog zakonodavnog okvira koji je kompatibilan kako s općim nacionalnim pravom tako i s pravilima međunarodnih sportskih organizacija.