Prijenos računalnih podataka – pokretna stvar u kaznenom zakonu

Kaznenopravna reakcija na razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije i zlouporabe javne komunikacijske usluge već dugi vremenski period ne slijedi suvremene modele naplate digitalnih elektroničkih komunikacijskih usluga, usluga s dodanom vrijednosti, prijenosa govora, zvuka, slike, teksta i računalnih podataka u jedinicama prilagođenima vrsti usluge. Zakonodavac nije slijedio trendove progresivnog razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije, niti je prilagodio definiciju pokretne stvari. Prijenos govora, zvuka, slike, teksta i računalnih podatka na daljinu, prema odredbama Kaznenog zakona, nije pokretna stvar, niti se ekstenzivnom interpretacijom pojma telefonski impuls može podvesti pod definiciju pokretne stvari. Neovlašteno korištenje suvremenih oblika komunikacije i prijenosa podataka ne može se podvesti pod kazneno djelo krađe i teške krađe jer bi to bilo u suprotnosti s načelom zakonitosti. Sudske odluke u postupcima pokrenutima zbog neovlaštenog korištenja usluga s dodanom vrijednosti i prijenosom računalnih podataka ni ne definiraju navedene usluge kao pokretne stvari. Temeljem općih naznaka suvremenih komunikacijskih usluga, poredbenih propisa i sudske prakse proizlazi nužnost da se u Kaznenom zakonu prijenos slike, zvuka, teksta i računalnih podataka na daljinu definira kao pokretna stvar.