Sustav odgovornosti za štete onečišćenja mora u pravnom sustavu Bosne i Hercegovine

Međunarodni sustav odgovornosti kakav danas postoji razvija se desetljećima i sastoji se od niza konvencija koje se odnose na različitu vrstu tereta: naftu, opasne i štetne tvari, pogonsko gorivo. Koja će se konvencija primijeniti, ovisi ponajprije o tome koja je konvencija prihvaćena od nacionalnog zakonodavstva neke zemlje. Općenito govoreći, sustav je postavio odgovornost brodovlasnika koji ima pravo ograničiti svoju financijsku odgovornost do maksimalnog iznosa postavljenog konvencijom. Međunarodni sustav odgovornosti i naknade štete za onečišćenje mora razvijao se od jednostavne naknade za stvarno onečišćenje naftom do naknade ekonomskog gubitka povezanog s onečišćenjem, što su bila očekivanja i država i podnositelja zahtjeva za naknadu štete. Sustav naknade štete za onečišćenje mora naftom (CLC 1969/1992) postao je podloga drugih sustava međunarodne odgovornosti i naknade štete kao što su Međunarodna konvencija o odgovornosti u prijevozu opasnih i štetnih tvari morem (HNS 1996/2010) i Međunarodna konvencija o odgovornosti za onečišćenje pogonskim gorivom (Bunker 2001.). Navedene konvencije osiguravaju jasan, istovrstan i efikasan sustav naknade štete žrtvama onečišćenja s brodova.