Međuregionalne organizacije – suvremeni sudionici međunarodnopravnih odnosa ili novi subjekti međunarodnog prava

Međuregionalne organizacije, okupljajući u svom članstvu različite teritorijalne jedinice dviju ili više država, pojavile su se posljednjih desetljeća kao novi sudionici međunarodnih odnosa, posebice u Europi. Entiteti poput Europskih grupacija teritorijalne suradnje (u sustavu Europske unije), Grupacija euroregionalne suradnje (u krilu Vijeća Europe), ali i drugih sličnih međuregionalnih organizacija poput Udruženja europskih graničnih regija, Skupštine europskih regija, ili pak euroregija koje nalazimo pod vrlo različitim nazivima („euregije“, „interesne zajednice“, „radne zajednice“ i dr.) svojim sudjelovanjem u međunarodnim odnosima nesumnjivo su našli danas svoje mjesto i u pravnom uređenju tih odnosa. Raznolikost takvih entiteta još je veća pridružimo li im i tzv. hibridne međuregionalne organizacije sastavljene od teritorijalnih jedinica nekih država istodobno sa samim državama u njihovu ravnopravnom članstvu. Takve međuregionalne organizacije kao sudionici pravno uređenih međunarodnih odnosa, približavaju se stjecanju subjektivnih prava i obveza na temelju međunarodnopravnih izvora, tako postupno ostvarujući temeljni element međunarodnopravnog subjektiviteta – međunarodnu pravnu sposobnost. Svrha ovoga rada jest analizirati mjesto i ulogu tih organizacija u suvremenom međunarodnom pravu, u kontekstu procesa nastanka potencijalno nove vrste međunarodnopravnih subjekata.