Kolektivni ugovori kao izvor prava za reguliranje radnog statusa pomoraca u Republici Hrvatskoj

Radni status pomoraca jedan je od najspecifičnijih radnih statusa. Pomorci su posebna kategorija radnika, jer im je mjesto rada ujedno i mjesto življenja, te im se uvjeti života i rada u mnogočemu razlikuju od uvjeta rada i života radnika u drugim gospodarskim djelatnostima koje se obavljaju na kopnu. Stoga je posebno važno pravno reguliranje radnog statusa pomoraca. Najveći uspjeh po pitanju radnopravnih odnosa pomoraca učinjen je usvajanjem Konvencije o radu pomoraca iz 2006. (MLC), koju je Republika Hrvatska ratificirala u veljači 2010. U Republici Hrvatskoj ne postoji cjelovit pravni akt kojim bi se uredili radni, socijalni i životni uvjeti pomoraca, već takve odredbe obuhvaćaju više propisa. Posebno važan izvor prava su kolektivni ugovori. U Republici Hrvatskoj na snazi su dva takva kolektivna ugovora – Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na putničkim brodovima i trajektima sklopljen 1998. i Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (2021.-2022.) koji je u primjeni od 2021. U radu autori daju osvrt na Konvenciju o radu pomoraca, značajke pojma i procesa kolektivnoga pregovaranja, a posebno analiziraju važeće kolektivne ugovore s fokusom na Nacionalni kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (2021.-2022.).