Dopuštene i zabranjene ugovorne odredbe kod ugovora o franšizingu u kontekstu europskoga prava tržišnog natjecanja

Odnos između davatelja i primatelja franšize kod ugovora ofranšizingu otvaraniz pravnih pitanja u europskome pravu tržišnog natjecanja koja do sada nisuobrađivana u domaćoj pravnoj literaturi. S jedne strane, EU kod ovog ugovoradopušta nametanje velikoga broja restriktivnih ugovornih odredbi koje bi inačepo redovitom tijeku stvari bile zabranjene. S druge strane, u praksi je uočenodase spomenuta (restriktivna) ograničenja ponekad koriste kao legitimno sredstvoza ograničavanje tržišnog natjecanja i slabljenje položaja primatelja franšize.Cilj je rada kroz kritičku analizu relevantne pravne stečevine EU-a dati prikazdopuštenih i zabranjenih ugovornih odredbi kod ugovora o franšizingu ukontekstu europskoga prava tržišnog natjecanja i time odgovoriti na pitanjakada i pod kojim uvjetima navedena zaštita postaje platforma za legitimnuzloupotrebu. U prvom dijelu definiraju se pojmovi i pravna stečevina EU-a koji se odnose na predmetnu materiju. Potom se analiziraju dopuštene i zabranjene ugovorneodredbe između primatelja i davatelja franšize kod ugovora o franšizingu ukontekstu europskoga prava tržišnog natjecanja. Na kraju se iznosi načelnaocjena stanja i daju smjernice za buduća kretanja normativne aktivnosti EU-a iposlovne prakse u pogledu ove materije u kontekstu europskoga prava tržišnognatjecanja