Ustavni sud Republike Hrvatske i referendumi narodne inicijative 2013.-2015.

Radanalizira odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u vezi referenduma narodneinicijative, donošene u vremenskom periodu od 2013. do 2015. Od odluke oreferendumu „o braku“, preko referenduma „o ćirilici“, sve do posljednjihpredmeta o „outsourcingu“ i monetizaciji autocesta, ocrtava trendograničavanja narodnog referendumskog puta. Posebno se koncentrirajući na odlukuo „outsourcingu“ od 8. travnja 2015., ističe problematičnost ustavnosudskeprakse te predlaže njenu promjenu. Glede kogentnosti objašnjavanjareferendumskog zahtjeva prikazom okolnosti koje su do njega dovele, smatra dase radi o pitanju koji pripada zakonodavčevoj diskreciji. Glede„preuranjenosti“ inicijativa, smatra da Sud ne smije vezati njihovu sudbinu zaopstojnost programskih mjera Vlade neuobličenih u konkretne zakonskeprijedloge. Također ne može preuzeti proročansku ulogu ocjene posljedicareferenduma po sustav javnih financija. U odvagivanju prava na referendum iproračunske stabilnosti, mora se pridržavati predvidivih posljedica imjerljivih podataka, te pravo na referendum ustegnuti samo kod odluka kojeuplivom u fiskalnu stabilnost krše jamstva čl.3. i 16. Ustava. Konačno,zaključuje o nedopustivosti strožeg ocjenjivanja ustavnosti referendumskeinicijative nego li identičnog zakonskog teksta usvojenog u Hrvatskom saboru.Smatra da je taj stav neodrživ temeljem gramatičke i teleološkeinterpretacije Ustava, i da u konačnici djeluje punitivno.