O mirovanju parničnog postupka i (ne) opravdanosti njegova napuštanja

NovelomZakona o parničnom postupku iz 2013. godine zakonodavac je napustio institutmirovanja postupka kao način zaustavljanja procesnih aktivnosti u parnici. Tajse institut smatrao generatorom procesne neaktivnosti koji nepotrebno dovodi doodugovlačenja postupka, a u takvom stavu nije bio usamljen. Dio stručnejavnosti čitavo desetljeće pokušava pojasniti zašto je taj institutnepotreban u hrvatskom parničnom postupku, smatrajući ga sredstvom procesnihzloupotreba koje usporava postupak te institutom koji je nespojiv s novimkoncentriranim parničnim postupkom. Te je tvrdnje valjalo preispitati. Kako bise utvrdilo jesu li spomenuti razlozi za napuštanje mirovanja bili utemeljeni,u radu se iznose relevantni statistički podatci, kao i rezultati anketnogistraživanja provedenog među odvjetnicima različitih profila. Analizira sestanje nakon reformi te daje pregled bliskih poredbenih uređenja koji mogupredstavljati moguće pravce razvoja odredbi o zaustavljanju procesnihaktivnosti u parnici i hrvatskoga parničnog postupka uopće.