Agentivnost subjekta u konstrukcijama s osje-tilnim glagolima vida i sluha

U ovome radu analizira se semantička uloga subjekta u konstrukcijama sosjetilnim glagolima iz kognitivnogramatičke perspektive, a prije svega njegovaagentivnost. Naime temeljna kategorizacija osjetilnih glagola uspostavlja seupravo u odnosu na semantičku ulogu subjekta u konstrukcijama s osjetilnimglagolima, a glavna je značenjska odrednica subjekta, na temelju koje seosjetilni glagoli dijele na voljne ili glagole aktivne percepcije, nevoljne iliglagole pasivne percepcije te izokrenute osjetilne glagole, pritom upravonjegova agentivnost. Glavni je cilj ovoga rada preispitati općeprihvaćenukategorizaciju osjetilnih glagola kao stativnih glagola ili glagola stanja,posebice kada su u pitanju glagoli poput vidjeti i čuti , koji se na temelju čestopojednostavljenih i nepreciznih jezičnih testova svrstavaju u kategorijuglagola pasivne percepcije i stativnih glagola, a njihov subjekt često opisujekao pasivni, nevoljni i neagentivni, što onda vodi prema nepreciznomugramatičkom opisu i pogrešnome shvaćanju ne samo osjetilnih glagola već idrugih gramatičkih koncepata važnih za proučavanje glagola općenito poputdogađajne strukture konstrukcije ili aktionsarta ,semantičkih ekstenzija glagola, sintaktičke okoline u kojoj se pojavljuju,prijelaznosti i sl. Analiza semantičke uloge subjekta u konstrukcijama sosjetilnim glagolima vida i sluha u ovome radu temelji se na metodologijikognitivne lingvistike, odnosno kognitivne gramatike, s naglaskom na idejuutjelovljenja jezika (engl. embodiment ),koja uključuje i enciklopedijski pogled na značenje, koncept kanonskogadogađajnog modela, čiji jezični odraz predstavlja prijelazna konstrukcija, teideju radijalnih kategorija utemeljenih na efektu prototipa. Radna jepretpostavka ovoga rada da se osjetilni glagoli, kao i sve drugo u jeziku, nemogu gramatički opisati, a da se u taj opis ne uključi i naša vlastitapredodžba o ljudskim osjetilnim organima, njihovim mogućnostima i ograničenjimate načinu na koji funkcioniraju, odnosno da se ne analiziraju veze između tjelesnogaiskustva, općih kognitivnih sposobnosti čovjeka, konceptualnih struktura tesamih jezičnih struktura.