Borba protiv „bacila“

Jedna od osnovnih karakteristika represivne vlasti u međuratnoj Jugoslaviji svakako je bilo i suzbijanje širenja komunističkih odnosno boljševičkih ideja u radničkom pokretunakon Prvog svjetskog rata. Ovo je uvelike bilo uvjetovano povratkom ruskihzarobljenika, tj. vojnika Austro-Ugarske Monarhije koji su tijekom zarobljeništva prihvatili ideju boljševizma te koju su potom pokušali prenijeti na teritorij novouspostavljene Kraljevine. Ovi su se „oktobarci“, kako ih je kasnija historiografija nazvala, vraćali i na slavonsko područje, prvenstveno u gradove poput Osijeka i Vukovara. U kontekstu navedenoga cilj je rada, na temelju arhivske građe, kao i onodobnog tiska, analizirati načine na koje su vlasti vršile ovo suzbijanje, pri čemu se slavonsko područje promatra u širem društveno-političkom kontekstu, kako bi sedobila potpunija analiza djelovanja represivnog sustava, ali i načina transferiranja ideja na ovo područje. Kreiranje antiboljševičke politike interpretirano je okviru komparativne metode te teorijskog modela nizozemskog teoretičara T. A. van Dijka.