Tumori nakon transplantacije bubrega

Završni stadij kronične bubrežne bolesti zahtijeva liječenje nadomještanjem bubrežne funkcije različitim metodama, od kojih je najbolja transplantacija bubrega, zbog značajno više stope preživljavanja i kvalitete života u usporedbi s dijalizom. U početcima transplantacijske medicine, kada su transplantacije izvođene samo u mlađih pacijenata, a preživljenje presatka bilo relativno kratko zbog visoke stope akutnih odbacivanja, zloćudni tumori predstavljali su manje važan problem. Vodeći uzrok gubitka presatka u vrijeme suvremene imunosupresije je smrt pacijenata s funkcionirajućim presatkom, a upravo su zloćudni tumori, nakon srčanožilnih bolesti i infekcija, na trećem mjestu uzročnika smrti u populaciji pacijenata s transplantacijom koja je sve starija i pod sve dužim kumulativnim djelovanjem imunosupresiva. Prema podatcima Registra za transplantaciju Australije i Novog Zelanda 10 % pacijenata razvije tumor nakon 10 godina, 25 % nakon 20 godina, a nakon 30 godina čak 40 % primatelja bubrega pod imunosupresivnom terapijom razvije tumor. U kohorti od 175 000 primatelja u Sjedinjenim Američkim Državama je identificirano 10 656 tumora, što je 2,1 puta više nego u općoj populaciji. Uočen je značajan porast rizika za više od 30 različitih primarnih tumora te snižena incidencija tumora dojke i prostate u odnosu na opću populaciju.