
Liječenje prijeloma proksimalnog dijela pete metatarzalne kosti kod sportaša
Author(s) -
Mladen Japjec,
Božidar Šebečić,
Josip Štivičić,
Andrija Jurina,
Valentino Zlodi,
Ivan Bagić,
Tomislav Dujmović,
Mario Silva
Publication year - 2020
Publication title -
medicina fluminensis
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
SCImago Journal Rank - 0.116
H-Index - 10
eISSN - 1848-820X
pISSN - 1847-6864
DOI - 10.21860/medflum2020_241504
Subject(s) - physics , humanities , gynecology , medicine , art
Cilj: Usporediti rezultate konzervativnog i operativnog liječenja prijeloma proksimalnog dijela pete metatarzalne (V MT) kosti kod sportaša. Ovi prijelomi predstavljaju velik dijagnostički i terapijski izazov. Uobičajeno su podijeljeni u 3 zone: tuberozitas (zona I), metafiza (zona II) i proksimalna dijafiza (zona III). Radi kompromitirane cirkulacije karakterizira ih otežano i dugotrajno cijeljenje koje nerijetko završava razvojem pseudartroze, naročito kod mladih i fizički aktivnih osoba. Ispitanici i metode: U Kliničkoj bolnici Merkur u periodu od 13 godina liječen je 61 sportaš s ukupno 65 prijeloma V MT kosti u zoni II i III. Svi ostali pacijenti isključeni su iz promatranja. Pacijenti su podijeljeni u 2 skupine: Skupina 1 – operativno liječeni i Skupina 2 – konzervativno liječeni prijelomi. U Skupini 1 bilo je 50 (77 %) prijeloma, a u Skupini 2 15 (23 %) prijeloma. Za osteosintezu je u početku studije korišten klasični maleolarni vijak koji je radi komplikacija u kasnijem tijeku studije zamijenjen debljim intramedularnim vijkom. Rezultati liječenja praćeni su radiološkim i kliničkim pregledom, a evaluirani Modified Foot scoreom (MFS). Rezultati: Period praćenja iznosio je u prosjeku 12 mjeseci. U Skupini 1 većina prijeloma je sanirana u periodu od 8 tjedana. Produženo cijeljenje bilo je prisutno kod 7 (14 %) prijeloma. U kasnijem rehabilitacijskom periodu 3 pacijenta (6 %) imala su refrakturu koja je riješena reoperacijom i postavljanjem jačeg vijka. U Skupini nisu zarasla 2 prijeloma, 7 (46 %) prijeloma zaraslo je u periodu od 6 mjeseci, a 5 (33 %) od njih naknadno je operirano. U konačnici su svi operirani prijelomi zarasli. S obzirom na MFS, Skupina 1 u odnosu na Skupinu 2 imala je statistički značajno (p < 0,01) bolji rezultat. Zaključak: Dobra dijagnostika i klasifikacija prijeloma te operativno liječenje prijeloma metafize i proksimalne dijafize garantira brzo cijeljenje i rani povratak punoj sportskoj aktivnosti.