In Defence of Integrative Violence

Rad se bavi odnosom između organskih i institucionalnih oblika društvene kontrole s točke gledišta mogućeg doprinosa filozofijske prakse razumjevanju društvenih sankcija. Argumentacija polazi od empirijske činjenice da zakoni i ustavi različitih zemalja, u svojim preambulama, najčešće definiraju svrhu kažnjavanja u utilitarističkom svjetlu. Ovaj operativno-utilitarni karakter institucionalne društvene kontrole sličan je utilitarnoj prirodi filozofskog savjetovanja kao praktične djelatnosti. Kada se kontrola, koja podrazumijeva neku vrstu »nasilja«, sagleda u širokom razumijevanju pojma nasilje, otvara se prostor za diskusiju o izazovnom i kontroverznom pitanju o tome može li nasilje biti integrativno kako u smislu integracije vrijednosti, tako i u smislu potvrđivanja nečijeg socijalnog statusa nakon prijestupa i to u mjeri većoj nego što su to institucionalizirane i od pojedinca relativno konceptualno udaljene vrste sankcija.