Rorty’s Metaphilosophy and the Critique of Epistemology

Richard Rorty suvremeni je filozof analitičke filozofijske tradicije koji je svoje karijerno usmjerenje skrenuo na metafilozofijsku kritiku epistemologije. Osnova Rortyjeve kritike leži u njegovu odbijanju kartezijanskog dualizma, što ga dovodi do zaključka da je svaki pokušaj dosezanja istine putem znanja o bitima osuđen na propast. Umjesto toga, Rorty argumentira u korist traženja razumijevanja putem razgovora – postupka koji zove eidifikacija – koji bi vodio do potpunog uklanjanja epistemologijskog problema znanja. Njegov metafilozofijski poduhvat želihermeneutikom zamijeniti epistemologiju i time je uspostaviti kao temeljni filozofijski pristup. Međutim, Rorty nedovoljno naglašava važnost istine za hermeneutiku. To je manjak koji će ovo istraživanje pokušati nadoknaditi da bi pokazalo kako je Rortyjev skepticizam po pitanju istine problematičan za njegovu vlastitu poziciju bliskosti s hermeneutikom. Nakon opisivanja Rortyjeva metafilozofijskog programa, temeljno uspostavljenog u Filozofija i ogledalo prirode, rad istražuje (ne)kompatibilnost Rortyjeve pozicije s hermeneutikom, prvenstveno s Gademerovom. Dolazimo do zaključka da bi pogrešno bilo smatrati Rortyjevu (meta)filozofiju izdankom hermeneutike ili potpuno kompatibilnu s njome, uzimajući u obzir da prednost pred istinom daje društvenim problemima.