Mallarméov ritam: između fenomena i différance

Pojam ritma u opusu Stephanea Mallarméa zauzima specifičnu poziciju na kojoj se prelamaju gotovo sve najizazovnije pjesnikove ideje. Slijedeći nit koju nam taj pojam pruža, u prvom se koraku utvrđuju paralele izmeđuMallarméovih estetskih postulata i Husserlove fenomenologije. U drugom koraku, paralela Husserl – Mallarmé služi kao matrica za razumijevanje nekih temeljnih paradoksa Derridaove dekonstrukcije. Pokazat će se kako je i Derrida bio u potrazi za određenim, osebujnim ritmom. U trećem koraku bit će pokazano kako je od Mallarméa, preko Derridaove razrade, ritam (ritam pojavnosti i ritam stiha, ritam riječi i ritam bjeline) postao jednom od diskretnih, ali najradikalnijih teorijskih premisa nekih od najvažnijih filozofa postmoderne: Agambena, Kristeve, Rancièrea, Nancyja.