Jesmo li slobodni umrijeti?

Članak se osvrće na problematiku smrti kao središnjeg problema svake pa tako i katoličke eshatologije. Smrt kao fenomen i antropološka danost oblikuje začetke eshatologije Staroga zavjeta, zaoštrujući svoj teološkiiskaz u novozavjetnoj teologiji crucis. Tijekom povijesti teološke misli, teologija smrti ostala je unutar okvira njezina tumačenja kao posljedice grijeha i neželjenog usuda, pri čemu je izostala njezina pozitivna poveznica sa slobodom. Tek zahvaljujući određenim suvremenim pristupima koji smrt stavljaju u izravan odnos sa slobodom (Moltmann, Rahner, Boros), smatrajući da je čak možemo promatrati kao svjestan čin pojedinca, smrt i sloboda, iako naizgled suprotstavljene, postaju kategorije koje se, teološki gledano, međusobno transformiraju. Zaključno članak pokušava u svjetlu izdvojenih suvremenih eshatoloških rasprava odgovoriti na pitanje jesmo li slobodni umrijeti i svjesnost o smrti smjestiti u kontekst slobode i života, a ne njima nasuprot.