Povijesno-filozofijski horizont i oblikovanje pojma prirode u Schellingovu Spisu o slobodi

Spis o slobodi predstavlja prekretnicu u Schellingovoj filozofiji. Već je filozofijom prirode Schelling napravio otklon od strogih idealističkih okvira, prvenstveno Kanta i Fichtea, jer je za sistematsko utemeljenje cjelokupnog znanja nužan identitet subjekta i objekta tražio u samome objektu kao momentu djelatnosti samopostavljanja apsolutnog subjekta, no tek je sa Spisom o slobodi istupio iz tog okvira. Riječ je o uvođenju drugog principa, koji je komplementaran, ali nesvodiv na standardni idealistički princip samosvijesti. Radi se o temelju ili prirodi u Bogu. Tek se kroz to dvojstvo principa mogao zahvatiti pozitivan pojam slobode kao mogućnosti za dobro i zlo. Tako cjelovito pojmljena činjenica ljudske slobode povezala se s cjelinom bića. Svrha takvog objašnjenja bio je pokušaj odgovora na problem koji se protezao kroz cijelo Schellingovo filozofiranje – odnos konačnog i beskonačnog.