Indiferencija i opuštenost

U članku se nastoji istražiti i što preciznije odrediti višestruko složeni odnos Heideggerova mišljenja spram Schellingove filozofije. Od početne fascinacije Schellingovim središnjim spisom o slobodi, u kojem nalazi značajne analogije s vlastitim pokušajima promišljanja konačnosti slobode, a time i samog bitka, Heidegger će se u daljnjem razvijanju vlastita mišljenja od Schellinga sve više i sve oštrije distancirati, prigovarajući mu da ne uspijeva prevladati metafiziku, već ostaje u njezinu vidokrugu, premda na izniman i u svakom pogledu respektabilan način. Primjerenost te prosudbe u članku se stavlja u pitanje i svestrano propituje kritičkom usporedbom i temeljitom pojmovnom analizom Schellingova shvaćanja volje, indiferencije, ljubavi i ekstaze s jedne, te Heideggerova shvaćanja zla, volje za voljom, bezdana i opuštenosti s druge strane. Pritom na vidjelo zaključno izlazi stvarna srodnost tih središnjih pojmova kasne filozofije jednog i drugog mislioca, koja je mnogo veća nego što je to Heidegger bio spreman uvidjeti i iskoristiti za krajnje svrhe vlastita mišljenja.