Od jedine partije do stožerne stranke

Članak nastoji analizirati klijentelističke prakse u Hrvatskoj te utvrditi elemente (dis)kontinuiteta između tih praksi i srodnih praksi u socijalizmu. Klijentelizam definiramo kao uvjetovanu razmjenu političke potpore, utjecaja i dobara unutar mreže, s ciljem ostvarenja političke hegemonije i selektivne raspodjele materijalnih koristi. Klijentelističke mreže reproduciraju se instrumentima izvlačenja rente, koji donose veće koristi njihovoj jezgri, i legitimacijskim instrumentima, koji raspodjeljuju manje koristi širim segmentima biračkog tijela koji podupiru hegemonijsku vlast. Prvu skupinu čine upravljanje ljudskim i materijalnim resursima u javnom sektoru te instrumentalizacija javnih institucija, a drugu socijalna politika i ideologija. Zarobljavanje države u Hrvatskoj djelomično ima korijene u socijalizmu. To vrijedi za kadrovsku politiku u javnom sektoru, instrumentalizaciju javnih institucija i ideološko legitimiranje poretka. No tržište i privatno vlasništvo tada su bili ograničeni, a socijalna politika potpomognuta egalitarnom ideologijom raspodjeljivala je dio plodova gospodarskog razvoja. Pomak prema višestranačju i tržišnom gospodarstvu u kontekstu rata, državnog osamostaljenja i nefunkcionalnih institucija učvrstio je postojeće mehanizme zarobljavanja države i potaknuo oblikovanje novih.