Labinska republika 1921

U radu se povodom stote obljetnice analiziraju politički, egzistencijalni i kulturološki razlozi poradi kojih je u jugoistočnom dijelu Istre u ožujku i travnju 1921. došlo do podizanja rudarske pobune – Labinske republike. Karakterizirana radničkim zauzećem tvornica, organizacijom života, obrane i proizvodnje “za sebe i svoj račun” u trajanju od 36-37 dana te na kraju i sukobom talijanskih vlasti i rudara, njezino se podizanje organizira netom nakon vrlo sličnih procesa koji su se odigravali diljem Italije. Taj period (1919-1920), poznat i kao biennio rosso, crveno dvogodište, diljem će Apeninskog poluotoka biti zaoštren u rujnu 1920. zauzećem industrijskih postrojenja u lakoj i teškoj industriji. Unatoč srodnosti i povezanosti dešavanja na poluotocima, Apeninskom i Istarskom, upravo će rudari Labinštine – na tragu naprednih revolucionarnih ideja o “proleterskim republikama”, “radničkim samoupravama” i “rudarskim savjetima” – inzistirati na nizu značajnih dinamika i karakteristika tijekom pobune: anacionalnosti, suradnji sa seljaštvom i zemljoradništvom te na kraju oružanom sukobu s vlastima. Također, rad prožima antropološka teza o specifičnostima rudarskih zajednica koje su činile značajnu razliku u artikulaciji događaja u odnosu na šire radništvo.